|
Braćo i sestre ! Dragi župljani Donjega grada !
Postoji anegdota o petogodišnjem sinu koji je trebao ići na operaciju. Pristao je na to, pod uvjetom da otac ide s njime i obeća mu držati ruku za vrijeme operacije. Otac je obećao. I kad su sina odvezli u operacionu salu, otac je držao ruku mališana. Djetetu su dali injekciju. Mali je počeo brojati,, pogledao oca nasmiješio se te zaspao. Glavni kirurg je tada pogledao oca i rekao: Sad možete ići iz operacione sale, sin ionako spava, neće znati da vas nema uza nj. Otac je odgovorio: Ne nikada to ne bih učinio. Ostat ću ovdje i držat ću do kraja operacije ruku svoga sina. Znate li kakvo bi to bilo razočaranje, kad bi se sin probudio i vidio da sam ga prevario i da ne držim njegovu ruku kako sam obećao. I otac je ostao. Kad su sina dovezli ponovno na odjel i kad se probudio iz narkoze, pogledao je oca, stisnuo njegovu ruku i nasmiješio se. Nakon nekoliko dana izašao je iz bolnice zdrav.
Takav je otajstveni Bog o kojem u ovim božićnim blagdanima mi kršćani razmišljamo. Moraš li dolinom smrti proći, on je s tobom, i kad te sve sile mraka razdiru i muče i prijete ti, Bog drži tvoju ruku. I nitko te ne može istrgnuti iz Njegovih ruku. Dok se pouzdaješ u Boga, nitko ne može tvoju obitelj, djecu, bračnog druga, rodbinu uzeti iz Božje ruke. To je čvrsto tlo s kojega nas nitko srušiti ne može. U Božjoj ruci je svaki detalj tvoga života, svaki detalj ljudske povijesti, tvoje kuće, tvojeg imanja, tvojeg posla. U tvojoj ruci, Bože, sudbina leži moja, kaže psalmist, dok ti uza me stojiš pred kim da strepim ja ? I kad ulaziš u bolest ili odlaziš u smrt, Božja ruka je u tvojoj ruci i nošen si na Božjim rukama. I zaprijeti li ti ne znam tko, Božja zaštita je uz tebe. I nitko te ne može dohvatiti ako to Bog ne dopusti. A dopusti li Bog da te netko dohvati, štitit će te da ne očajavaš. On će biti uza te da ponosno i odvažno, treba li, prijeđeš u život vječni gdje je tvoj dom i gdje te čekaju sva braća i svi tvoji prijatelji.
Tako nam se tajna ljudske egzistencije i ljudskoga života otkriva veličanstvenom i lijepom. Vjernik je čovjek koji živi od onoga što dolazi. I on dobiva snage od budućnosti, da živi cjelovito sadašnjost s Bogom, potpuno prihvaćajući čitavoga sebe. Strah uhvati čovjeka zaboravi li da je Bog uz njega. Zaboravljivost je naša slabost i naša bolest. U svagdašnjici smo se toliko zatrpali poslovima da smo izgubili iz vida Boga i Njegovu ruku i zato smo se možda umorili od života.
Božić je blagdan koji nam poručuje da nam je Bog, ne samo pružio ruku, već sišao na zemlju za nas i zbog nas. Rodio se gol da razotkrije našu golotinju. Rodio se u štali da opere našu prljavost i neuredni zadah zamršenih međuljudskih odnosa. Rodio se siromašan da nam otkrije bogatstvo, ne onoga što posjedujemo, već bogatstvo ljudske osobe, čovjeka. Da, istina je, Bog je u božićnoj noći sišao na Zemlju i nastanio se među nama, kaže molitva Vjerovanja: radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom. Neka ove misli dragi moji župljani dopru do svakoga od vas i neka vam blagdan Božića bude sretan, a Nova Godina blagoslovljena ! Žele vam vaši svećenici !
Željko Šimić, župni vikar Ivan Jurić, župnik
|