Ave Maria
.jpg)
| Pepelnica - Čista Srijeda |
|
Sjeti se čovječe "prah si, u prah ćeš se i vratiti" (Post 3,19b). Tim riječima započinje priprema kršćana na blagdan Uskrsnuća. Zar to nije pomalo cinički? Čovjek je bezvrijedan poput prašine po kojoj gazi, koju otresa s nogu. Pisac koji je zapisao te riječi, živio je vjerojatno na dvoru kralja Salomona, usred vremena velike samosvijesti u povijesti Izraela. I ti kralju Salomone, i ti obični čovječe, koji živiš danas, svi ste vi prašina. Ja prašina? Zar ništa ne vrijedim? Želim dokazati suprotno. Bacam se na posao, da nešto stvorim. Trčim cijeli život i dokazujem se, do iscrpljenosti. Vodim borbu, utakmicu protiv prirode, jučer, danas, a sutra ću tu utakmicu sigurno izgubiti. Silim i drugoga na borbu, jer on mi je konkurencija. I ja njemu. Okrećem kolo do iznemoglosti. Zar je to smisao života? Zar me je Bog zbog toga stvorio? Izraelci podsjećaju Boga, da ne bude strog na sudu, jer Bože, ti znaš od čega si nas stvorio, kakav smo materijal, samo smo prašina, usahla trava, koja danas jest, a sutra nije. Kako se ponašati pred Bogom? Priznati pred njim kako smo sitni, mali, neznatni. To nas jedino može spasiti. Kako se ponašati prema drugome i samome sebi? Biti suosjećajan, ljudskiji, jer i drugi je, poput mene, neznatan, sitan, pa onda ni drugi neće biti onaj koji me ugrožava. Voda, mada nježna, mekana, podatna, jača je od kamena. Tako i meni valja biti iskren, priznati svoje granice, svoju mjeru i to će mi dopustiti da se umirim, da nestane straha i da se nadam, da se Bog nije prevario jer me je stvorio. Ne moram se bojati što postojim, jer Bog me je htio. Prah sam, valja mi biti ponizan, to shvatiti i zahvaljivati tvorcu prašine. Znak je da sam blagoslovljen, ako mogu na čelo primiti znak križa pepelom uz riječi: Sjeti se čovječe da si prah… To znači: Ne trudi se boriti se protiv sebe, ne vjeruj da imaš razloga i dalje se sramiti. Pusti da nestane misao da moraš bit više nego što jesi. Takvim kakvim te je Bog stvorio, si dobar i velik i divan i čudesan. Da je On uzeo prah i da su njegove ruke mijesile u prašini, da bi ti nastao, to je dovoljno dobro, dovoljno veličanstveno, dovoljno lijepo i ljudsko. Usred prašine, ako ju prihvatiš, imaš razloga, da o sebi, o čovjeku misliš s puno nade. |