Ave Maria
.jpg)
| Veliki četvrtak dan kada se Crkva spominje ustanovljenja Euharistije i svećeništva |
|
Zajedništvo s Kristom nije misterij koji se slavi samo u liturgiji, znakovima i riječima. Zapovijed "ovo činite meni na spomen" ima dvostruku težinu: spominjati se u sakramentu i spominjati se u životu, učiniti prisutnim Isusa u sakramentu i učiniti ga prisutnim u ljubavi prema bližnjemu. U tom smislu posebno je značajan izvještaj iz Ivanova evanđelja koji ne govori o lomljenju kruha, nego o pranju nogu, simboličnoj gesti kojom Isus pokazuje da čitav njegov život, kao i skora smrt, nisu ništa drugo nego gesta darivanja, služenja i suosjećanja (Iv 13,1-20). "Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu", poziv je koji nam je upućen na svakoj svetoj misi. To je poziv da uđemo u zajedništvo s Gospodinom, a i među sobom. Naše zajedništvo zasniva se na Isusovu daru i prisutnosti, ako iz tog dara i te prisutnosti crpimo snagu i nalazimo usmjerenje, ako smo sada vidljiva manifestacija tog dara i te prisutnosti, onda osjećamo predokus i dionici smo one punine koja nam je obećana u budućnosti. Euharistija je sakrament koji nas poziva da cijeli svoj život usredotočimo na čin Isusova potpunog darivanja, da se u toj gesti naš život ujedini i preobrazi, i tako poprimi vrijednost i značaj koji inače ne bi imao. Euharistija daje životu smisao; ne samo životu svakog čovjeka nego i ljudskoj povijesti. Istina i djelotvornost Isusovih znakova počiva zapravo na njegovim riječima i na njegovu obećanju da će biti prisutan među nama do svršetka svijeta. Pod prilikama kruha i vina stvarno je prisutan Gospodin. To je doista najutješnija sigurnost, premda je upravo to mnogima najteže prihvatiti. Vjera nam govori da geste i riječi preoblikuju samu bit kruha i vina, na tajanstven način dodiruju njihovu prirodu, od ovih materijalnih stvari čine jednu novu stvarnost. Kristova osoba postaje prisutna u svojoj punini i svojoj potpunosti. Ova prisutnost ostaje i dalje raspoloživa u znakovima kruha i vina i izvan misnog slavlja. Pobožnost, klanjanje Presvetom sakramentu, upravo zato jer su u sebi uvijek usmjereni na žrtvu i zahvaljivanje što se na misi slavi, čine da i kasnije možemo koristiti bogatstvo ove tajne. U evanđelju čitamo kako su mnogi učenici, kad su čuli kako Isus govori o svome tijelu koje se jede i svojoj krvi koja se pije, otišli rekavši: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A kad je Isus upitao dvanaestoricu hoće li i oni otići, Petar je odgovorio ispovjedivši svoju vjeru i vjeru apostola: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga" (Iv 6,60.69). Riječ života vječnoga bila je posljednja večera; riječ života vječnoga je euharistijsko slavlje. Predajući nam se za hranu, Isus prvi ostvaruje u svojoj osobi program što ga je predložio apostolima, po kojemu nitko nema veće ljubavi od one kad netko daje život za braću (Iv 15,13). Kao zajednica slavimo ovu euharistiju da i mi možemo živjeti od dara koji nam dolazi iz euharistije, dara zajedništva s Gospodinom i sa svom braćom. |
Prema drevnoj predaji Crkve na Veliki četvrtak u večernjim satima slavi se misa Večere Gospodnje.