|
IVKA VIDAKOVIĆ (Omamno – Sveti Ivan Zelina, 13. srpnja 1945. – Osijek, 21. prosinca 2011.) dirigentica Mješovitog župnog zbora
(…)
Blagoslovljen nek je kroz vječnost cijelu Gospod koji nije zaboravio Ni jednog vremena, Ni jednog kraja.
Blagoslovljen koji će svakom Izmučenom tijelu Darovati ljepotu prozirnu Zvjezdanog sjaja. B. Klarić
Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte!
Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.
Ps 47, 6 - 9
Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.
Ps 57, 8
Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.
Ps 62, 2 – 3
Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit’. Tako ću te slavit’ za života, u tvoje ću ime ruke dizati.
Ps 63, 4 -5
Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!
Ps 117
Odabrala: Iva Smajić
Veliki mješoviti zbor pod ravnanjem dirigentice Ivke Vidaković
Kažu da su posebno sretni ljudi koji svoje osjećaje mogu i umiju izraziti glazbom, posebno oni koji time hvale i veličaju samoga Gospoda, a takvih je u našoj župi uistinu mnogo. Veliki mješoviti zbor s vremenom je postao simbol župe i vrijednost koju župnici naraštajima razvijaju i njeguju. U postavljanje temelja vrsnoće toga zbora uključila se i dirigentica Ivka Vidaković. Sjećajući se 2003. godine kada joj je povjereno mjesto zborovođe, valja istaknuti da u toj ulozi uspijeva izgraditi vokalno, ali i brojčano veći i jači zbor u odnosu na prethodni. Kao istinska poznavateljica crkvene glazbe, zajedno sa zborom njeguje hrvatsku liturgijsku glazbu pomnim odabirom misa (Perana, Gounoda, Vidakovića, Glibotića, Juneka, Klobučara, Marovića) i drugih crkvenih skladba. Dirigentica Ivka Vidaković ne zaboravlja da na nedjeljnim euharistijskim slavljima u pjevanju trebaju sudjelovati i svi drugi vjernici, pa odabirom tradicijskih pučkih crkvenih pjesama potiče puk na pjevanje, čime se pridonosi većoj vjerničkoj pobožnosti. Veliki mješoviti zbor pod dirigentičinom palicom snažan je oslonac župniku Juriću jer svojom uvježbanošću ne samo da nosi teret misnoga pjevanja već i pridonosi svečanosti svih velikih blagdana – polnoćke, božićne mise, Stepinčeva, obreda Vazmenoga trodnevlja, uskrsne mise, Tijelova i tijelovske procesije, crkvenoga goda i dr. Zbor je pod budnim dirigentičinim stručnim uhom bio neizostavan sudionik i svih nadbiskupijskih svečanosti, kao što su 100. godišnjica posvete konkatedrale, posjet Osijeku i misa koju je slavio papa Ivan Pavao II., svečano proglašenje Đakovačko-osječke nadbiskupije, biskupijske sinode te nekoliko smotra crkvenih pjevačkih zborova. Dirigentica Vidaković, svjesna da zbor ima više no posebnu ulogu u duhovnom rastu župe, u njegovu ga je razvoju brižno odnjegovala, čvrsto usmjeravala k napretku težeći vrsnosti u vokalnom, umjetničkom, ali i duhovnom smislu. Tu je zadaću obavljala ponajprije iz ljubavi prema samome Bogu, koji joj je podario tako dragocjen glazbeni dar, ali i prema samoj glazbi. Svojim je marom posebno pridonijela i stvaranju iznimno važnoga osjećaja zajedništva među pjevačima.
Draga naša dirigentice Ivka, hvala na trudu, hvala na snazi i stvaralačkoj energiji!
Svojim djelom bili ste i ostajete u našem zboru i našim srcima!
Jure Smajić
|