ŽUPA PRESLAVNOGA IMENA MARIJINA
OSIJEK III. – DONJI GRAD

5. KORIZMENA NEDJELJA

Župne obavijesti za 5. korizmenu nedjelju koju ćemo i ove nedjelje provesti pod posebnim okolnostima korona virusa, uzeo sam tekst iz Glasa koncila. Tekst je napisala donjograđanka Ana Penić. Vjerujem da ćemo se zamisliti nad njezinim promišljanjem i složiti se s njezinim refleksijama i prosudbama.

Korizma za pet!

-Sav svijet je stao! Samo sunce još izlazi na istoku i zalazi na zapadu. Još je dan, a noć noć. Po svem svijetu je sve ostalo - nekako naopačke! Zbog nekoga - korona - virusa, kojeg se i ne vidi, i ne čuje, ne može se opipati, ne može ga se držati u ruci, poigrati se s njime, a svejedno se vjeruje da postoji, i da je opasan za život. Hvala Bogu, vjerujemo vrhunskim liječnicima i stručnjacima, i kad su nam njihova lica i imena posve nepoznata. Dr. Alemku Markotić, vrsnu ženu, vrhunsku liječnicu, bespogovorno slušamo... jer, ako ju ne slušamo i ne slijedimo njezine savjete i savjete njezinih kolega - umrijet ćemo! Unatoč sigurnoj činjenici da ćemo svakako umrijeti, stalo nam je da slijedeći njezine upute - što duže živimo.
Znamo da moramo umrijeti, ali baš sad? Ma, prerano je! Zanimljivo je to! Jedn pamemetna, obrazovana, ozbiljna i odgovorna žena, vjernica, katolkinja, uspjela je cijelu naciju, od predsjednika države i predsjednila Vlade, svih biskupa i nadbiskupa, do čistača ulica i onih koji borave u bolnicama za duševne bolesnike, uvjeriti da ju moramo slušati i slijediti njezine upute, i tako očuvati svoje i tuđe živote. Njezinih uputa, kao i uputa drugih liječnika, moramo se držati "ko pijan plota" ako želimo živjeti i preživjeti. I slušamo ju! Svi! Bez iznimke! Jer - želimo živjeti!
A kad Crkva i u njezino ime svećenici i biskupi, pa i Sveti Otac, kažu da postoji Duh Sveti koji također nema ni okusa ni mirisa, ne može ga se opipati, ni držati u ruci, ali nam u savjesti nepogrješivo govori što je dobro, a što zlo, kada nas pozivaju na obraćenje i ozbiljnu pripravu za vječni život onkraj smrti u uskrsnulim Isusom u zajedništvu Presvetoga Trojstva - ponašamo se kao da pričaju bajke koje se nas jednostavno - ne tiču! "Nek pričaju što god hoće! Baš me briga! Uostalom, je li Boga ikad itko vidio? Opipao? Duha Svetoga imao u ruci? Bajke!"
Sve te već "prožvakane" fraze većina nas slijedi, bez nekoga duševnoga opterećenja. Tako prozaično!
Ono što nije uspjela ni Crkva, ni biskupi, ni svećenici, ni Sveti Ozac, ni mjesni političari, uspio je koronavirus: za vrijeme korizme pozatvarati sve noćne lokale u Osijeku i tako u noći između petka i subote i subote i nedjelje mlade ljude izvući iz Tvrđe, gdje je obično, tako kažu, tijekom tih dviju noći prava Sodoma i Gomora. Sad kad prijeti koronavirus, nema opijanja i drogiranja u sitne noćne sate, nema jurnjave pijanih mladih vozača po ulicama grada i okolice, nema "provoda s povodom". Osječka Tvrđa može odahnuti, i malo udahnuti Duha Svetoga tomu kulturnu blagu Grada.
Korizma je... Crkva nas poziva da vrijeme od 40 dana provedemo u tišini, u razmatranju muke Isusove, da tijekom najvažnijega vremena u godini pogledamosvoju dušu i svoj život u svijetlu evanđelja, Isusove smrti i uskrsnuća, uzašašća na nebo i silaska Duha Svetoga na cijelu Crkvu! Poziva nas da se zamislimo nad onim što nam je ponuđeno: osobni vječni život u radosti Boga trojedinoga, gledajući ga licem u lice, što nam je u ovom životu, ma koliko bili dobri i plemeniti, ili pobožni i krjeposni - nemoguće. Jednostavno: toliko obilje svjetla i ljubavi - ne bismo izdržali! Zato je Crkva odredila korizmu kao vrijeme sabranosti, molitve, meditacije, kontemplacije, posta i dobrih djela.
A da sve to puninom duše možemo prihvatiti, potrebna je tišina duše i szdržanost "u iću i piću", zabavama, svjetovnim brigama, te sabranije čitanje Svetog pisma, razmatranje muke Isusove kao priprema za Uskrs. Kako će to biti ove godine - zna samo Bog.
Prije nekoliko godina razgovarala sam s gradonačelnikom grada u kojem sam radila i zamolila ga da promijeni vrijeme rada diskoklubova i kafića petkom i subotom u noći, koji su "zaživjeli" negdje oko ponoći. Predložila sam da početak rada svih lokala i diskoklubova bude 20 ili 12 h i da rade do ponoći. Zašto? Pokušala sam objasniti; organizam mladića i djevojaka drugačije reagira u 20 nego u 2 sata. To sam mogla osobno posvjedočitijer je diskoklub bio u istoj zgradi u kojoj sam stanovala. Kako su se tamo mladi ljudi ponašali oko 2 do 5 sati kad bi se počeli razilaziti bilo je, danas bismo rekli, "prestrašno", a ja sam svome gradonačelniku rekla - pretužno! To su bila naša djeca, naši bivši učenici, djevojke i mladići, većinom - krizmanici, kojima bi "požuda tijela, požuda očiju i oholost života", citiram sv. Ivana, iscijedila dušu i tijelo do neprepoznatljivosti. Gradonačelnik, Hrvat i katolik, sažalno me je pogledao i uvjeravao: "Kolegice, to je neizvedivo. I to nema smisla! Oni će i tako tulumariti, ali u drugim mjestima, daleko od naših očiju i naše kontrole!" Duboko sam uzdahnula. Eto, pokušala sam... i ispala smiješna! bila sam "potučena do nogu". I sada mi je do dna duše žao svih mladih koje susrećem kad subotom i nedjeljom idem na jutarnju misu, a oni se vraćaju "s provoda": razbucani, mamurni, beskruni: da se pogledaju u ogledalo, ni sami se sebi ne bi svidjeli... ako bi se oupće prepoznali.
Jedna mi je studentica pričala kako je, prije nego što je upoznala studente okupljene oko p. Areka - mladiće i djevojke koji žive i zagovaraju predbračnu čistoću, žive Božje zapovijedi, ne piju alkohol, i ona živjela "kao svi drugi": "sex, drugs and rock and roll". I ujutro, kad bi se vratila u svoj studentski stan, jednostavno bi zaspala... KAd bi se u neko doba poslije podne probudila, pogledala se u ogledalo i shvatila što je radila - prezirala se! Izgledala je samoj sebi - odvratno! I da to zaboravi, s kolegicama bi opet pila! Ludilo! Mnogi mladi ljudi u Hrvatskoj, u Europi, obje Amerike, i svugdje na svijetu - shvaćaju svoje "vikendske provode" upravo tako - kao ludilo. Ato je to! Čisto ludilo! Doslovce!
Pametna i ambiciozna studentica je, družeći se sa studentima u "Duhosu" i p. Arekom, odlučila živjeti - kako Bog zapovijeda; predbračnu čistoću, pohađati nedjeljnu misu i razmatrati Novi zavjet. I preporodila se! Sad je radosnija, sretnija, puna samopoštovanja, kreativnija i samopouzdanija.
I sad koronavirus! Odjednom svi: i političari, i gradonačelnici, i vlasnici kafića, i roditelji, i sami maldi ljudi shvaćaju - tako više ne ide! NEma noćnih izlazaka! "preopasno je! Može se dogoditi velika tragedija!" - ponavljaju kao mantru ono što ih je upozorila dr. Markotić! Kao da je uništavanje vlastite duše - manja tragedija!
I tako... Pojavi se neki virus, virusić, tako mali da ga se i ne vidi, i ne čuje, niti ga se može rukom opipati, a ipak tako opasan da prijeti masovnim umiranjem. I odjednom - ima smisla da se svi barovi, kafići i mjesta okupljanja mladih uz žestoka pića i droga zatvore, kao sva javna mjesta, pa i športska natjecanja, gdje gledatelji obično navijaju za svoj klub glasno, temperamentno, uz poneku psovku.
Ova je korizma slična onima kakve smo mi, uz naše pobožne majke, imali: nema radija i TV-a osim vijesti, a zabave i provodi negdje u gradu nisu se ni spominjali! Korizma je vrijeme molitve, razmatranja i pripreme za uskrsnu ispovijed i Uskrs... A na USkrs - svečani i raspjevani Aleluja!
Zbog svega navedenoga - ova "posna" korizma meni je "korizma za pet!"

preuzeto sa Glasa koncila, autor teksta: Ana Penić

SVETE MISE U ŽUPI PRESLAVNOGA IMENA MARIJINA OD 29.3. DO 4.4. 2020.

SVETE MISE ĆE BITI ODSLUŽENE BEZ VAŠE PRISUTNOSTI I BEZ OVIH NAZMAČENIH TERMINA. POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE ! I SVJETLOST VJEČNA SVIJETLILA NJIMA! AMEN !