Danas je PRVA ADVENSKA NEDJELJA. Mise Zornice na koje mnogi vjernici i mnoga djeca rado dolaze započinju SUTRA od 1. prosinca i to u 6.00 i 7.00 sati. Mislim da smo mi jedina župa u biskupiji koja ima dvije mise Zornice. Želimo pružiti mogućnost svima koji žele da prije posla dođu na sv. misu i tako započnu dan. Djecu i njihove vjeroučitelje koji su im sigurno i u školi govorili o Zornicama pozivamo u 7.00 sati prije početka škole. Za djecu od sutra započinje nagradna igra koja će uroditi velikim nagradama. Neka to bude sveto i blagoslovljeno vrijeme koje će nas uvesti u Božićno slavlje koje se približava.
Pozivamo sve članove naših zborova u subotu, na krunicu, večernju svetu misu i klanjanje.
Sa velikom željom, župnik nas je okupio na ovom hodočašću, kako je sam rekao; jer zaista bila je to jedna vrsta hodočašća, ne u neko svetište, već na sam izvor vjere, tamo gdje se ponovo uči vjerovati i spoznavati Isusa kriz najednostavnije stvari; bez materijalnog i velikog sjaja. Put nas je vodio ka dijelu Italije u blizini francuske granice, velikih snježnih alpi, u pokrajinu Piemont, čije je sjedište grad Torino. Uz nas su skroz bili don Ivan Filipović, jedan od prvih svećenika koji je proizašao iz zajednice Cenacolo, te Ante i Radoslav, dečki koji se nalaze u zajednici već nekoliko godina. Nismo se smjestili u Torinu, već u jednom malom gradiću imena Cuneo u «Kući molitve» oca Fuquoa. Kuća ili možda jednostavnije reći samostan, koji vode redovnici i redovnice, gdje se organiziraju duhovne obnove za mlade cijele Italije. Redovnici i redovnice iz te kuće, dosta su prisutni u misijskim zemljama po cijelom svijetu, ne samo u onim najsiromašnijima, već i u bogatima gdje postoji toliki rascjep između siromaštva i bogatstva da se ide u krajnosti. U sklopu kuće postoji i kapela, gdje je već par desetljeća izloženo Presveto i neprekidno je netko pred Njim, izmjenjujući se svaki sat. Smještaj nije bio kako su neki navikli; dvije spavaonice, muška i ženska, ponekad nedostatak tople vode, ali nitko se nebi smio požaliti. Ljudi su nas primili i svako jutro nam ponudili doručak, bez da su išta tražili zauzvrat. Ručak i večeru smo imali svaki dan u drugoj Cenacolo kući.
Deset godina braka
Sveta majka Crkva u svome bogoslužju svima koji preminuše »u znaku vjere« – kao vjernici – daje važno mjesto. U svakoj misi, u euharistijskoj molitvi, ona se sjeća pokojnih i moli za njih. U svome časoslovu, u prošnjama, ona također moli za pokojne. Ona smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem, misama za pokojne, pogrebnim obredima i blagoslovima. No sve to nije joj još dosta. U svojoj ljubavi prema pokojnicima ona svetkuje i spomendan svih vjernih mrtvih kad svim svojim svećenicima velikodušno omogućuje da za pokojnike služe tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.
U subotu je blagdan Svih Svetih. Svete mise su u župi u 7.00, 9.00 i 18.30, a na GROBLJU U 11.00 SATI JE SVEČANA SVETA MISA ZA SVE POKOJNE DONJOGRADSKOG GROBLJA. Na toj misi ćemo moliti posvetnu molitvu za blagoslov groba, potom u šutnji svećenik će obići svaki grob i dati pojedinačni blagoslov.
Danas, Crkva na putu, u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu, u konačnoj nebeskoj slavi. Nemoguće da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva »jednom svetkovinom časti sve svete« – kako to lijepo izriče i molitva današnje svetkovine. Njihovo je mnoštvo veliko, kako to svjedoči i sv. Ivan u svom Otkrivenju kad kaže: »Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem.« U tom se mnoštvu nalaze i toliki sinovi i kćeri iz našega naroda, među njima, vjerujemo, i zagrebački pomoćni biskup, sluga Božji dr. Josip Lang, koji je umro baš na današnji dan. Sve to silno, neprebrojivo mnoštvo u radosti stoji »pred licem Jaganjca«.Susret mladih
Okupljeni oko križa Gospodinova promatrajmo Njega kako bismo shvatili što je ljubav u tajni križa. Pokušajmo otvoriti svoja srca i potpuno uroniti u Božju ljubav prema nama ljudima i prema meni osobno. Najvidljivija Božja ljubav prema meni očituje se u križu njegova Sina. To je razapeta ljubav. Isus širi svoje ruke na križu. Isus je za vrijeme svoga života s ljubavlju dodirivao ljude. Grlio je djecu i bolesnike ozdravljao nježnim dodirom. Zagrliti – to je bitan izraz ljubavi. Ali u zagrljaju mogu drugoga čvrsto držati, pa čak i zarobiti. Na križu gledam jednu drugu ljubav, ne više ljubav koja čvrsto drži, pritišće, nego ljubav koja pušta, oslobađa. Isus mi šireći svoje ruke pokazuje u čemu je bît njegove ljubavi. To je ljubav koja se predaje. On sam je rekao: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje«. To je ljubav koja se daje da bi drugi imao život, ljubav koja se razdaje da bi drugi procvao, ljubav koja se zalaže za drugoga, sebe stavlja na kocku da bi njegov život uspio. Isuse, tvoje raširene ruke govore mi da me puštaš u svoju neposrednu blizinu. Ti mi se potpuno otvaraš i ne želiš ništa za sebe zadržati. Drugi me ponekad odbacuju, zatvaraju se prema meni, njihove ruke zauzete su drugim obvezama i te iste ruke nemaju snagu ponijeti svu težinu mojega života. Tvoje su ruke Isuse, s druge strane, trajno raširene prema meni. One me ne sputavaju, nego oslobađaju, one prikovane ljubavlju nikada ne prestaju čekati.
Isuse, hvala ti što nas ljubiš, što smo dragocjeni u tvojim očima. Pomozi nam da vjerujemo bez zadrške u tvoju ljubav prema nama i da se predamo bez straha volji Očeve ljubavi. Hvala, Isuse, što možemo na tebe računati.
