Ususret svom crkvenom godu, Preslavnom Imenu Marijinom, župljani osječke donjogradske župe, pripremali su se trodnevnicom.
Kroz tri dana, krunicu, razmatranja te svetu misu, predmolili su zajedno sa svojim župnikom vlč.Ivanom Jurićem, te kapelanom Krešimirom Šafom, ovogodišnjim mladomisnikom.Prve večeri krunicu i svetu misu, predvodio je kapelan.
Svojim pjevanjem misu je animirao zbor mladih župe. Nadovezujući se na evanđelje o Isusovom govoru na gori, o blaženstvima, vlč.Šaf je blaženstva provukao kroz naš svakodnevni život. Izmeđ ostalog, podsjetio nas je da težimo za onime što je nepopravljivo, što ne možemo vidjeti, čuti, tražimo kraljevstvo Božje, težimo za samim Isusom, nećim što je našim čulima teško osjetiti. Samo evanđelje nam daje sigurnost da kraljevstvo Božje postoji, da je stvarnost, da Isus nije pričao o nekoj čaroliji. Blago siromasima duhom, što ne znaći da trebamo prodati sve materijalno, već podijeliti sa drugima ono što nam je viška. Ne treba se navezati za materijalno, ono propadljivo. Neka nam duh bude siromašan od svega materijalnog. U današnjem svijetu nepravde, ne treba odustati od svoga ideala. Isus nas poziva da se od Boga nikad ne odustaje. I pozvani smo imati ne bezgriješno srce, već čisto, biti ponizno pred Gospodinom i njemu pustiti da upravlja našim životnim putem. Trebamo biti mirotvorci, te prvenstveno donijeti mir u svoje srce, u svoju dušu i onda ga prenijeti i drugima. U govoru na goru, Isus je bio iznad ljudi, na visokom, da bi sve vidio i svima navjestio kraljetsvo nebesko. Nikada put na goru neće biti lagan, ali nas na vrhu čeka Isus u nebeskom kraljevstvu. I zato nemojmo odustati, završio je vlč.Šaf.
Drugoga dana trodnevnice, u zajedništvu sa župnikom Jurićem, krunicu, misu i klanjanje, animirali su momci iz zajednice Cenacolo. Krunica se molila na koljenima, kao što to čine i u zajednici Cenacolo. Danas smo zaboravili moliti i postiti i zlo nas obuzima. Moliti treba iskreno, bez ikakvih lažnih riječi. Jer tek kada iskreno zavapimo i predamo se Gospodina na njegove dlanove, shvaćamo što smo krivo do sada radili. To je svojim svjedočanstvom potvrdio i Ante iz Zadra, koji se u zajednici nalazi sedam mjeseci, i na pravom je putu koji ga vodi iz pakla ovisnosti i zla.
Trećeg dana trodnevnice, ujedno i dana posvećenja župne crkve, misno slavlje predvodio je vlč.Ivan Živić, župnik iz Gunje, a misu je svojim pjevanjem animirao mješoviti zbor župe. U svojoj nadahnutoj propovijedi, vlč.Živić dotakao se posvete same župne crkve, naglašavajući koliko je mnoštvo ljudi tijekom povijesti prošlo kroz nju, koliki su sakramenti podijeljeni, kolike molitve izmoljene. U Donjem Gradu, najvažnija kuća je ova lijepa crkva u kojoj sam Bog živi. Mnoštvo ljudi dolzi pronaći ovdje svoj mir, dolaze kada se udalje od Boga, gdje se najljepše osjećaju. Ali to nam ništa ne vrijedi ako mi kao vjernici nismo posvećeni, nismo živi u ovome gradu. Danas, je najveći problem uspavanik ili još gore tzv. „mrtvih“ kršćana. Većina sakramente uzima kao u nekom šoping centru, kako nama to odgovara. Ali Bog to ne želi, on je u svojoj crkvi živ i ne želi da budemo duhovno mrtvi. Bog nas nikad neće upropastiti, vać to mi sami sebi činimo, kupajući se u blatu grijeha. Mi redovito bježimo od Božje želje da kao krščani budemo sveti. Ako to sami želimo, tada će nam i Bog pomoći. Druge vjerosipovjesti drže do svoga hrama gdje je Božje prisustvo, dok mi kao katolici često svojim odijevanjem ne živimo ono što smatramo da vjerujemo. Naše tijelo je isto Božji hram i trebamo držati do njega. Bog nikad nije odustao od nas, pa nemojmo ni mi odustati od Njega, ni od Njegovog doma, svoje crkve, zaključio je vlč. Živić, čestitajući donjograđanima njihov blagdan.