Osječka donjogradska župa svoj crkveni god slavi dvanestog rujna, na blagdan Preslavnog Imena Marijina. Prošle godine župa je proslavila svoju tristotu obljetnicu. Iako je lane bilo iznimno svećano, ni ove godine nije izostalo slavlje. Na sam blagdan u župi su održane četiri svete mise, u 7, 9, 11 te u 18:30.
Na misi u 11 sati, koju je predvodio kapelan, vlč. Krešimir Šaf, u koncelebraciji sa još četiri svečenika odraslih u Osijeku (vlč. Zdravko Čabrajac, vlč. Juraj Kovačević župnik u Sarvašu, vlč. Vladimir Mikrut i vlč. Tomislav Tomičić), propovjed je bila prilagođena djeci. Kapelan je na zanimljiv način, djeci nabrajajući imena slavnih osoba, koje su ona prepoznala, objasnio što znači kada se nekome obraćamo imenom. Kada kažemo nećije ime, mislimo baš na tu osobu, jedinstvenu kakvu ju je Bog stvorio. Kada kažemo Marija, želimo se obratiti majci Božjoj. Iza tog imena stoji jedno veliko bogastvo. Ljudi su se tijekom povijesti utjecali Mariji pod zaštitu, tako i u 17.st. kada su turci nadirali ka Beču. Zazivanje Marijinog imena je blagoslov svih nas, jer smo mi njezina djeca, djeca nebeske majke. Isus nam je Mariju kao majku dao pod križem. Zovimo ju kada smo u nevoljama, zavit će nam rane, zovimo ju kada se radujemo, neka se i ona raduje s nama. Neka bude dio onoga što sada jesmo i povjerujemo da u njoj imamo najveću zagovornicu kod nebeskog Oca, završio je vlč.Šaf. Cijelu misu svojim prelijepim pjevanjem, animirao dječji zbor župe.
Na večernjoj svetoj misi, bilo je posebno svećano. Misno slavlje predvodio je vlč. Vlatko Dugalić, prvi biskupski vikar imenovan za grad Osijek, u koncelebraciji sa domaćim župnikom vlč.Jurićem, kapelanom vlč. Šafom, te svećenicima gostima, vlč.Matom Gašparevićem i vlč.Božom Petrović. U svojoj propovjedi, vlč.Dugalić, dotakao se same povijesti blagdana Preslavnog Imena Marijina i kako je krenulo sa slavljenjem u cijelome svijetu. Zatim je nastavio o molitvi. Neki od nas smatramo da imamo silno znanje o vjerskim istinama, znanje svih molitvi koje postoje, ali u tom silnom znanju gubimo na spontanosti, često su naše molitve suhoparne, izrecitirane; krunica postaje previše šablonska kada ju samo puko nabrajamo. Trebamo unijeti i sebe u tu molitvu, jer Bog nas poznaje po imenu od samog našeg začeća, On nam je dao sposobnost da i mi drugima damo ime, prvo životinjama i biljkama. Imenujući neka stvari, stvarali smo jezik. A najvažnije značenje tog Božjeg dara je da možemo dati ime svojoj djeci. Imenujući svoju djecu po pretcima, čuvamo obiteljsku povijest, stvaramo tradiciju. Imenujući po svecima, zaštitnicima stvaramo odgovornost koju nosi pojedino ime. Za ime Marija (hebrejski Mirjam), ne znamo točno značenje, ali je najrasprostranjenije je na svijetu, ime koje ima snagu. Slaveći Marijino ime, znamo da nam je ona blizu, da smo s njom u prijateljskim odnosima. U Lukinom evanđelju, Bog poznaje Mariju po imenu, šalje anđela koji ju zove njezinim imenom. Time ju Bog poziva na sudjelovanje u povijesti spasenja. Zbog toga joj se najprije obračamo kao prema majci, spontano, ne službeno. Učimo se od nje vjerovati, pouzdavati se u Božju milost. Otvorimo se poput nje Božjem djelovanju i sudjelujmo u njemu. Bog je bio prisutan na Marijinom putu, zato dozvolimo da bude prisutan i na našem životnom putu. Imajmo vjeru poput Marije i tada ćemo susresti Boga koji nam daje obećanje neuništive ljubavi-, završio je vlč.Dugalić svoju propovjed na misnom slavlju na blagdan Preslavnog Imena Marijina. Cijelo misno slavlje, svojim pjevanjem animirao je mješoviti zbor župe.