U cijeloj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji 33. nedjelje kroz godinu obilježava se proslava bračnih jubileja. Tako je bilo i u osječkoj župi Preslavnog Imena Marijina 13. studenoga 2016. Posebno je bilo svečano za šest parova naših župljana. Svoje bračne zavjete obnovili su Ivanka i Josip Heinzelman – 50 godina, Barbara i Vlado Pandžić – 40 godina, Edita i Željko Vranješ te Ružica i Stjepan Čavka – 35  godina, Mira i Dalibor Adžić - 25 godina  Josipa i Antonio Matić – 20 godina.

Na samom početku obnove zavjeta župnik vlč. Jurić pozdravio je slavljenike jubilarce i istaknuo da su među mnogim parovima koji sada slave jubileje, oni bili najhrabiji stati pred cijelu župnu zajednicu i reći da su oni ti koji danas slave, i u dobru i zlu, i u zdravlju i u bolesti, i to posvjedočuju svojim životom. Molimo za sve naše obitelji da ustraju na onome što je Bog u njima započeo.
U svojoj propovjedi vlč. Jurić nadovezao se na riječi iz evanđelja: „Bogu trebaju hramovi u ljudskom srcu, a ne oni sazidani od cigle ili drveta. I ako smo ustrajni u molitvi, taj hram ništa neće srušiti, pa ni sudnji dan, jer Isus govori: Ne bojte se, uzdajte su u Oca i On će vam dati ono što je potrebno. Budite primjer svojoj djeci, svojoj župnoj zajednici i u današnje vrijeme rastava brakova svjedočite čvrstoćom svojih brakova drugima“, završio je homiliju vlč. Jurić.
Nakon svete mise razgovarali smo s jednim od slavljeničkih bračnih parova – Mirom i Daliborom Adžić.

U braku ste 25 godina i slavite srebrni jubilej. Znamo da se danas brakovi raskidaju nakon samo nekoliko godina. Što vas je održalo zajedno?
- Kada smo se vjenčali, pred oltarom smo izrekli svoje zavjete kojih smo se u našem zajedničkom životu pridržavali. Pouzdanje u Boga i mnogo ljubavi održali su nas sve te godine, a naravno, i naša djeca. Čovjek mnogo baštini i od svojih roditelja. Odgajali su nas tako da nam je vjera usko povezana s obitelji, da su kršćanske, katoličke vrijednosti  temelj zdravoga zajedničkog obiteljskog života. Držimo se tradicionalnih vrijednosti koje, svjedoci smo, nisu više baš popularne. Naši su stari živjeli za obitelj, tako da i mi uz uzajamnu ljubav, poštovanje, strpljivost i odricanje živimo život i za našu obitelj.
Ima li kakav poseban recept za dugovječan ostanak u braku?
- Jednostavnog recepta koji je univerzalno primjenjiv, naravno, nema. Bilo bi prelagano živjeti takav život. Međusobno povjerenje koje sada vlada među nama gradili smo godinama. Tek u braku supružnici upoznaju temeljito jedan drugoga te otkrivaju sve mane i vrline. Mi smo mane pokušavali i pokušavamo otkloniti, a vrline usavršavati. Ključ je svega stalan proces opraštanja, molitve i ljubavi.
 Je li i danas prisutna ona povezanost i ljubav kao na početku braka?
- Bez te prvotne povezanosti i ljubavi koja je kao i svima na početku jedna velika udivljenost, nije moguć zajednički život. Usudili bismo se reći da je ta povezanost iz one prvotne prerasla okvir značenja samo te jedne riječi. Sve nijanse i sva značenja te povezanosti i ljubavi dolaze do izražaja u teškim trenutcima koji, na žalost, kod nas nisu trenutci, nego su vremena, vremena bolesti i svega što uz bolest ide. Uz međusobnu privrženost sve je lakše. Usponi, padovi i kretanja u svaku životnu borbu od te početne iskre ljubavi lakši su.
Što biste poručili mladim parovima koji se tek planiraju vjenčati? Kako održati skladan i uspješan brak?
- Preambiciozno bi bilo dati općenit odgovor. Iz našega vlastitog iskustva i gledišta možemo poručiti mladima koji se tek planiraju vjenčati da se ne mora čekati uvijek idealno vrijeme, da ne moraju biti ispunjeni zahtjevi koje pred nas stavlja konzumeristička svakodnevica. Nije uvijek materijalno presudno. Ne taktizirati niti se bojati, vjenčati se i hrabro, otvoreno te s mnogo vjere i pouzdanja u Božju pomoć krenuti zajednički živjeti. Život je u braku lijep, ali nije lagan. Potrebno je vremena da se izgrade odnosi, da bismo upoznali jedno drugoga. Uz prilagodbe i odricanja, važan je zajednički trud da brak koji je sklopljen iz ljubavi danas opstane. Pogotovo zato što nas zasipaju iz svih medija i medijskih prostora slikama i pričama o lakim i jednostavnim rješenjima, idealima po mjeri današnjice.
Koliko je vjera bila dio vašeg braka?
- Vjera nije bila, ona jest dio našeg braka – njegov važan dio. Pouzdanjem i vjerom u Gospodina tzv. „bračna problematika“ nije nikakav problem. Da nije vjere, ne bi bilo ni nas. Kad kažemo nas, mislimo na svoj brak i obitelj. Jednostavno, u svim situacijama, laganim, teškim, preteškim, sklopimo ruke i molimo. Smatramo da je brak bez vjere, kao i život bez vjere, u današnjem okruženju gdje vlada privid sivila i beznađa veoma težak jer nema dovoljno nade, nade koju vjera unosi u svaku poru zajedničkog života.
U braku nužno ima i ustupaka, suprug uvažava suprugu i obratno? Je li to tako i kod vas?
- Ustupci i kompromisi sastavni su dio bračnog života. Ne možete se nečega iskreno odreći ili nečemu prilagoditi ako nema međusobnog poštovanja i povjerenja.  Naravno da je to u početku bilo malo teže. No s vremenom je bivalo sve lakše i lakše. Iako smo različitih karaktera, nama je uspjelo uskladiti svoje želje i potrebe. Tek kada dođete u životnu fazu kada neće prevladati vaši uski interesi ili osobno mišljenje, nego se možete prepustiti potpuno u ruke onoga drugoga, onda više nema „ja“ i nema „ti“, nego to postaje „mi“. Tako je to kod nas, slušamo jedno drugo i zajednički odlučujemo o svemu.
Danas ste obnovili svoje bračne zavjete. Što to zapravo znači za vas?
- Današnju obnovu bračnih obećanja sigurno smo intenzivnije doživjeli i proživjeli jer smo svoj sakrament ženidbe sklopili u vrijeme najžešćih napada na Osijek u vrijeme Domovinskog rata, pod znacima opće i zračne opasnosti, a umjesto glazbe svadbene koračnice tutnjale su granate. Onda se u obredu sve odigralo doslovce munjevitom brzinom, dok je ovo sada dostojno pamćenja.
Kako ste se danas osjećali?
- Ponosni smo što smo obnovili bračne zavjete nakon 25 godina braka. Svjesni smo da su godine zajedničkog života prošle u trenu. Naš životni put koji hodamo zajedno nije uzaludan, kao ni naša odricanja. Sve lijepe trenutke nosimo u srcima, prepričavamo djeci i prijateljima, a onih loših kao da i nije bilo.
Niste po bračnom stažu najmlađi. Je li vas strah od budućeg zajedničkog života dugo godina u braku – zajedno biti 50 ili 60 godina ? Je li vas strah starosti?
- Nismo najmlađi, ali ni najstariji, negdje smo na sredini. Što je to 50 ili 60 godina kad smo mi preživjeli ovih vatrenih 25 godina! (smijeh) Straha od dugog zajedničkog života nema niti o takvom strahu razmišljamo. Uz ovoliki raspon naših karaktera nikada nam neće biti jednolično i dosadno. Ovakav život darovan nam je od Boga. Mi ga živimo. U prošlosti, tradiciji i proteklim našim zajedničkim godinama čvrsto držimo korijenje. Ponosno i pošteno živimo život danas. Pružamo ruke prema budućnosti puni nade da će Gospodin uvijek, kao i do sada, pratiti svojim blagoslovom svaki naš zajednički korak.

Mirena Zake i Dubravka Smajić