STARAC AJZEK

Amerikanac pater Dan, sve-ćenik misionar u biskupiji Solw-ezi u Zambiji, vraćao se autom s misijske postaje. Dok se vozio, u motoru je nešto naglo zatutnjalo i auto je odjurio u stranu te stao. Uzalud su bila sva nastojanja da krene. Sunce je kroz granje baca¬lo svoje zadnje zrake. "Nije suvi¬še opasno noćiti ovdje. U ovom kraju nema slonova. Oni su na drugoj strani prema Katetama, Kamekechiju i onom kraju gdje ljudska noga nije nikad stupila. Od svih vrsta drugih životinja u kabini sam zaštićen" razmišljao je p. Dan.

Misionar u mrklom mraku prašume

Prvi put u svojem misionarskom radu on će noćiti u šumi sam. Nadao se da će možda netko naići pa će otići s njim. Vozilo neka ostane na putu. Tako je razmišljao mla-di Amerikanac p. Dan. Drugačije se misli po danu, nego u dubokoj noći. Naložio je vatru i prigrizao keks koji je dobio u paketu. Poželio je malo čaja, ali ga nije imao.
Sjetio se svoje majke. Na njegovu polasku u Afriku ona mu je rekla: "Sine moj, sve što trebaš mama će ti po¬slati, samo mi piši." P Danje gledao u mrak. Pred očima mu je bilo zaplakano majčino lice. Gledao je bore njezi¬na lica. Uzdahnuo je i stegnuta grla prošaptao: "Majko moja!" Okrenuo se na drugu stranu. Kroz gustu šumu u mraku nešto je svjetlucalo kao daje tamo u daljini go¬rjela vatra. Možda je tamo kakvo živo biće, pomislio je misionar. "Ihuuu, ihuuu!" oglasio se netko na urođenički način na koji se oni javljaju u prašumi. Pričinjalo mu se da se sa svih strana nešto prema njemu kreće. Kao da nešto na njega vreba. Gledao je u mrkli mrak prašume. Noć je! Neki poznati glasovi katkada su odzvanjali kao iz bezdana. Bio je sam, posve sam. Hvatao gaje strah. Tamo u daljini činilo mu se da čuje kako netko krši suho granje. Doći će i do mene, pomislio je. Međutim, stajao je kod vatre koju je naložio. Rekli su mu daje vatra sigurnost u prašumi. Opet je gledao ono svjetlucanje kroz guštaru i povikao: "Ihuuu, ihuuu!" Počeo se plašiti i svojeg vlastitog glasa. Na njegovo oglašavanje: "Ihuuu, ihuuu!" odgovara¬la mu je samo jeka. Išao bi prema svjetlucavoj pojavi, no nije imao baterije. Išao bi tamo, jer tamo su vjerojatno ljudi. No bojao se životinja. Plašio se i zmi-ja. Bojao se šume i samih svojih koraka. Nije on bio dugo misi-onar, pa mu je sve novo. Sve ga zastrašuje i puni nepovjerenjem. Prvi puta u prašumi i to još u mrklom mraku.

Susret s gubavim starcem

Uzeo je dva komada rasplamsalih grana i krenuo u noć kroz prašumu. Približavao se vatri. Nazirao je čovjeka kraj vatre. Djelovao je zastrašujuće, bio je napola gol. Stajao je pred kući¬com napola razrušenom. Vidjelo se daje popravljana i kolcima sa strane podbočena. "Maijaji bu mukuetu" (Dobro došao, prijatelju), čuo je neznanca.. Starac je izražavao neskrivenu radost zbog ovog posjeta. I p. Danje bio radostan. Sjeo je na mali panj pokraj vatre. "Baš ću proboraviti noć s ovim čovjekom" mislio je u sebi. Motrio gaje prema svjetlu stoje obasjavala neznanca, a dolazilo je od goru¬ćeg granja. Upoznali su se. Misionar je na njemu uočio znakove gube. Uozbiljio se. Hvatala ga je jeza. Starac je bio veseo, pogotovo kada je saznao daje njegov gost svećenik. Otpuzio je u svoju kućicu riječima: "Nešto ću vam pokazati!" Šuškao je u mraku i vratio se noseći ne¬što u svojoj ruci. Prsti su mu pootpali, ruke pune rana. S mukom je podigao nešto. Obojica se pogledaše. Pa to je krunica. Pater se poveseli i upita: "Vi ste katolik?" Starac je sav uzbuđen pričao: "Da, ja sam katolik. Krstili su me u Livingstonu oci kapucini. Uvijek sam išao rado na sve¬tu misu. Išao sam na ispovijed i svetu Pričest. To je bilo davno. Obolio sam od gube, sve sam napustio i otišao. Nakon dužeg lutanja došao sam napokon ovamo. Bilo mi je dobro dok sam bio mlađi i zdraviji. Obrađivao sam svoj vrt. Iz njega sam dobivao potrebnu hranu. Ponekad bi išao dolje na put i prosio. Sada više ne mogu. Imam rane na tabanima, a i na koljenima pa mogu samo puzati i to s mukom. Dosada sam bio zadovoljan. Puno sam se molio. Molio sam se svojem Bogu. Sam sam već godinama. Ovo je radost mojeg života" govorio je pokazujući svoju staru i dotrajalu krunicu. "Svaki dan molim sve više i više i radostan sam kada počnem moliti. Molio sam se puno Mariji Božjoj Majci. Posebno sam molio da mi isprosi milost da ne umrem bez svećenika, bez ispovijed! Tako je pričao starac s oduševljenjem i povjerenjem.

Smirenost i tiha radost

Pater Dan je zanesen tim prizorom zaboravio i na auto i na stvari koje je ostavio u kabini. Obuzimala ga je radost nad tim bijednim sijedim starcem. Ispitivao je sam sebe: "Kakva je moja molitva? Kakav je moj život? Sto mene raduje i što mene čini zadovoljnim?" Starac Ajzek sav razdragan pričao je povijest svojega života. Završio je sa željom da se ispovijedi. Poslije ispovijedi na starcu se odražavala smirenost i tiha radost. Misionar je sada shvatio zašto se moralo ove noći sve odigrati po nekom čudnovatom planu. Te su noći obojica kunjali i drijemali uz vatru koja se pred zoru počela gasiti. Jutar¬nje zrake sunca obasjale su obojicu. Pater se trže od sna. Sada je jasno vidio u kakvom se bijednom slanju nalazio starac. Pozdravio gaje i spremao se na odlazak. Gubavac Ajzek s mukom je puzio za njim želeći ga ispratiti. P Dan je obećao da će za nekoliko dana doći i donijeti mu sv. Pričest. Odlazeći, nekoliko se puta okrenuo i mahnuo na pozdrav i nasmiješio mu se.
Vrativši se svojem vozilu popravio ga je na danjem svjetlu bez poteškoća. Krenuo je na put prema župi kamo je sretno stigao. Otada su mu misli neprestano odlazile u šumu starom Ajzeku. Tamo je proveo noć s gubavcem. Na povratku iz Amerike dobio je mnoštvo krunica na poklon. Nije se znao radovati kao ovaj starac. Dao mu je vlastitu krunicu i to mu je pričinjalo posebno zadovoljstvo. Za tri dana pošao je Ajzeku da mu odnese sv. Pričest. U vozilu je spakirao sve što će mu dobro doći. Tu je bila svakovrsna hrana, nešto odjeće pa Biblija iako nije znao znade li starac čitali. Sam je sa sobom razgova¬rao: "Dan, da te sada vidi tvoja mama. Da vidi kako sam sretan. Nikada više ne bi pisala: 'Tugujem za tobom, sine. Vrati se kući.' Majko draga, ja sam sretan. Sretan u rado¬sti evanđelja. Sretan u punini svoga života u Bogu!"

Unatoč bijedi - duhovni velikan

Krenuo je p. Dan na mjesto gdje je sreo novo biće svojega života. Pratila ga je misionarka laikinja koja je obećala da će se ubuduće brinuti za bolesnika. Oboje su hodali prašumom u gumenim čizmama i vikali: "Ihuuu, ihuuu.." ali nije bilo odgovora Došli su do kućice. Malo dalje od ulazu opazili su roj muha. Tu su bili i mravi. Ajzekovo liceje bilo izgriženo. Misionar se svio od bola i spustio na zemlju. Dlanovima je prekrio lice i sjedio je bez riječi. Misionarka je ušla u Ajzekovu kućicu i gledala. Stoje to gubavac ostavio iza sebe? Kućica je bila podbo-čena iznutra granom da se ne sruši. Veće pukotine bile su zamazane blatom. Kroz nakrivljeni krov vidjelo se nebo! U drugom uglu na zemlji je bio ležaj. Dvije vreće od jute. Kao uzglavlje služila je mala vrećica iz koje je virila suha trava, a bila je povezana špagom. Tu je bila i dotrajala deka, pokrpana, a vjerojatno nikada nije oprana. To je njegov ležaj. Preko cijele kućice (jedna prostorija), pru¬žala se špaga. Na njoj su visjele neke trule krpe. Visjela je ijedna torba sašivena od vreće. Ručke su bile pokidane i čvorovima povezane. Iz te vreće je virila nekakva vesta i neki papiri. Na svemu su se uočavali tragovi sukrvice i gnoja. Na dnu ležaja bile su pokidane sandale. Takve san-dale izrađuju se samo za bolesne noge gubavca. U dru¬gom uglu u loncu crnom od čađe bili su pljesnivi žganci. U plastičnoj zdjelici pokvareni ostaci hrane. Imao je dva lonca i dvije male plastične posudice te plastičnu bocu za vodu. Na drugoj strani u vrećici bilo je malo kukuruznog brašna. Zatim nekoliko klipova kukuruza, malo graha i korijena kasave, nešto suhih gljivica i osušenih gusjenica. U suhoj bundevinoj kori imao je malo krupne soli. Tu su i dvije kutije šibica. Iza svakoga poslije njegove smrti nešto ostane. Ovo u ovoj kućici je sve blago što gaje po¬sjedovao gubavac Ajzek. Volio je svoju kućicu i na svoj način radovao se životu. Tu su njegovi posmrtni ostaci. Starac neošišan i neobrijan. Ruke i noge posute ranama. Lice iznakaženo. Iz poluotvorenih usta naziru se samo dva prednja zuba. Noge su mu bile u takvom stanju daje mogao samo puzati. Odjeća sva rastrgana i očito nikada oprana. "Idemo, pater!" pozvala je misionarka umornim glasom. Misionar je ustao, stajao i gledao nekamo u daljinu u prazno i šaptao: "U crnom iznakaženom licu gubavca otkrio sam i primio od njega toliko topline. Od tebe, Ajzek, prijatelju moj! Pomolili su se i krenuli. Činilo im se da sve oko njih plače i tuguje. Tuguje za čovjekom koji je unatoč tjelesnoj bijedi pokazao toliko duhovne veličine.

Ispunio svoje poslanja

Pater Dan nastavio je svoj pastoralni rad. Pobolijevao je neprestano od malarije. Misijski rad mu je postajao sve teži i teži. Otišao je kući na oporavak i odmor. Za kratko vrijeme stigla je iz Amerike obavijest biskupu u Solwezi: "Pater Danijel se preselio u vječnost." Misionarki laikinji su se rojile misli i u sebi je govorila: "Pater Dan, ostavio si u misijama samo tri godine svojega života. Da si sreo kroz to vrijeme samo gubavog Ajzeka, ispunio bi svoje misijsko poslanje. Počivaj u miru, dobri i plemeniti naš oče Danijele!"

Svjedočenje misionarke laikinje iz Zambije