Drugoga dana trodnevnice (petak, 10. rujna) ususret našem crkvenom godu, molitvu krunice uz razmatranja na temu žalosnih otajstava, predvodio je župni vikar, vlč. Željko Čabaj. Nakon krunice uslijedila je sveta misa u koju su nas pjesmom "Ljiljane bijeli" uveli članovi zbora mladih naše župe.
U nadahnutoj propovijedi, koja se bazirala na dijelu iz evanđelja po Luki, prikazanje Isusovo u hramu, vlč. Čabaj je naglasio: "Poput Šimuna, i mi smo proživjeli neko posebno životno iskustvo, koje je promijenilo cijeli naš život."

"Šimun nije bio običan čovjek, tim više što o njemu govori Sveto Pismo; posjedovao je mesijansku nadu-vjerovao je da će Bog ispuniti svoje obećanje i da će Krist biti rođen. Šimun se nije slučajno našao u hramu kada su Marija i Josip donijeli Isusa, njega je vodio sam Duh Božji. I on je znao da je baš to dijete obećani Mesija, nitko mu nije morao reći. Kroz Šimuna progovara sam Bog i preko njega priprema Mariju što je očekuje daljnih godina-priprema je za velike stvari koje će doživjeti uz svoga Sina, i sretne i žalosne. Isusa predstavlja, kao kamen, kao znak i kao mač. Kamen koji će mnogima biti kamen spoticanja, dok će drugima biti oslonac. Znak, odnosno čudo; Isus čini čudesa u našim životima, samo ga trebamo slijediti. I mač; Marija je prva mogla osjetiti što to ustvari znači, ostaje trudna izvan braka, nosi u sebi mač srama; mač krivnje kada je Herod pobio nevinu djecu, tražeći njezino dijete; i mač boli i tuge, kada Isusa pribijaju na križ. Budimo poput Marije, poput Šimuna. Iako nikada nećemo držati Boga u svome naručju, jednoga dana ćamo ga vidjeti oči u oči. Ne odugovlačimo otvoriti naša srca, makar ranjena oštrim mačem, onome kome je Šimun otvorio svoje naručje."
Sveta misa je završila zajedničkom pjesmom "Rajska Djevo", zbora mladih i cijelog puka.

tekst: Mirena Zake
fotografije: Daniel Šafarik