Kao i svake godine, 27. rujna slavimo dan Sestara Milordnica. Ali ove godine je bilo posebno, obilježavalo se 350 godina od smrti njihovih utemeljitelja sv.Vinka Paulskoga i sv. Lujze de Marillac . Svetu misu u samostanu časnih sestara, u Krstovoj ulici, predvodio je nadbiskup Marin Srakić, koji se s radošću odazvao pozivu naših sestara.

U propovijedi se osvrnuo, ne samo na život svetoga Vinka, nego i na njegova milosrdna djela. Rođen 1581., u jednom od najtmurinijih razdoblja Francuske. Bio je uronjen i u crkveni i u građanski život tadašnjeg društva. Teška situacija u državi, nemoral, utjecala je i na život u samostanima. Mladi čovjek je već sa 18-19 godina postajao svećenik, bez propisnog školovanja, jer ih je nedostajalo, tako da je pojedini biskup bio zadužen za nekoliko biskupija, svećenik za nekoliko župa. Bilo je i samostana koji bi otkazali poslušnost biskupu.
Nakon svoga zaređenja, 1600. godina, sv.Vinko postaje odgojitelj i duhovni vođa u obitelji Condi. Nakon što je vidio kako ljudi u bijedi umiru, odlučio je što će biti njegov put. Skrbio je o djeci, starcima, bolesnima, siromašnima, o svima koji su imali neke nevolje, bilo na tijelu, bilo na duši. Radio je čak i kao kapelan na galijama, ustanovio je kongregaciju za misije, brinuo o formaciji klera. Imao je dosta novaca, no njega novac nije previše zaokupljao, uložio ga je u pomoć potrebitima. Zajedno sa Lujzom de Marillac ustanovio je Družbu kćeri kršćanske ljubavi – ili milosrdnice. To je prva redovnička zajednica koja nije imala obvezu klauzure. U to vrijeme oduševljavao je sve, čak i one koji su bili protiv Crkve.
Današnja Francuska ima mnogo velikih svetaca, ali za tri znaju svi. To su Ivana Arška, sveta Mala Terezija i Vinko Paulski. Nadbiskup Srakić je propovijed završio riječima o Vinkovoj smrti. ''Na dan smrti je napisao dosada ništa nisam učinio, sada bi trebalo više.''