Antun: Pomažem svećeniku i zato sam počašćen i sretan jer osjećam da je Isus pokraj mene
Zahvalni ministrantski susret održan je 15. siječnja 2011. godine u župi Preslavnog Imena Marijina. Riječ je o duhovnoj obnovi nazvanoj “Otkupljeni u Isusu Kristu” organiziranoj za 65 ministranata! Ministrantske skupine - mlađu (osnovci) i stariju (srednjoškolci, studenti i radnička mladež) animirali su vlč. Ivan Jurić, župnik, i vlč. Željko Čabaj, voditelj ministranata i župni vikar. Započet molitvom i duhovnim nagovorom, susret je protekao u upoznavanju donjogradskog župnog bogatstva - laičke Zajednice Molitva i Riječ te samostana Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, poticajnim izlaganjima, molitvi te završio u pastoralnoj dvorani finim domaćim ručkom kojim je župa, uz darivanje, zahvalila revnosnim ministrantima.
Uz dobrodošlicu voditeljice Zajednice MiR Marije Krivić, “mirovci” Mirjana Porcio i Željko Krivić, te župnik i kapelan kazivali su o značenju poziva služenja kod oltara, radosti u Bogu kroz služenje, iskrenom odnosu prema sebi i drugima, dok su časne sestre, osim priče o redovničkom životu, molile s ministrantima. “Sestra Anica je lijepo govorila. Dojmile su me zanimljive priče Željka Krivića o tome kako nas Bog voli i daje nam talente koji će se s vremenom izraziti. Imam 11,5 godina, ministriram 3,5 godine. Biti ministrant znači da sam bliže Bogu i na misi tik do Isusa. Poslužitelj oltara pomaže svećeniku i zato sam počašćen i sretan jer osjećam da je Isus pokraj mene. Kao ministrant upoznajem bolje, mirnije prijatelje. Kod kuće molim uz svoju «kapelicu» kod kuće uz sliku sveca, najčešće uz Isusovu sliku. Naravno, molim i obiteljski s mamom Anitom, tatom Alenom i bratom Andrijom, isto ministrantom! Želio bih, za sada 56 posto, biti svećenik kao bakin brat Tomislav Cvenić”, otkriva «petaš» Antun Ivanković. Svi ministranti su novčano darivani za revnost od 50 do 500 kuna, a Jakov Rimac i pohvalnicom za uredno spremanje ministrantskoga ruha! «Pojedini ne pospreme misno ruho i nagrada je svojevrsni poticaj kako treba činiti jer ih od malena učimo odgovornog spremanja stvari za sobom, kao i kod kuće učimo se za život. Nakon ručka svaki ministrant osnovnoškolskog uzrasta uz kraći razgovor s kapelanom osobno se pohvaljuje i dobiva dar u kuverti jer je svaka osoba jednako vrijedna, a sudjelovanje u životu župe dragocjeno. Da, uveo sam taj običaj prijateljskog razgovora i osobne zahvalnosti kako bi dečki osjetili da jesu vrijedni», kaže župnik Jurić.
«Ministriram petu godinu, a prosjek staža donjogradskih ministranata je 8-10 godina. Većina prijatelja ministrira i odlučio sam biti dio dobre ekipe. Osim nedjeljnoga ministriranja, družimo se i preko tjedna, pomažemo župniku ili jedni drugima, baš smo pravo društvo! Idući u blagoslov stječe se životno iskustvo! Vidio sam kako ljudi žive u «spremištima», jad i bijedu u trošnim kućama i raskoš u vilama. Pozvonim, pitam žele li blagoslov i neki nas dočekaju kolačima, drugi psovkama. Brojni očekuju da ih svećenik po dolasku u kuću sasluša jer svoj križ vole podijeliti i u više od 70 posto posjećenih obitelji smo lijepo dočekani, srdačno i široke ruke. Bilo je hladno hodati od 9 do 17 sati najavljujući svećenikov dolazak. Sad smo nagrađeni danom druženja. Novac je nebitna nagrada, može biti stimulacija jer to što idemo u blagoslov radimo zato što želimo, kao i ministriranje. Prošle godine ministranti su nagrađeni odlaskom naše Đakovačko-osječke nadbiskupije (s vlč. Josipom Ivešićem) na Svjetski susret ministranata u Rim gdje nas je bilo 45.000 ministranata iz cijelog svijeta. Polovinu troška sami smo platili, četvrtinu naša župa, a četvrtinu Nadbiskupija. Ove je godine nadamo se sudjelovanju na Svjetskom susretu mladih u Madridu», ispričao je 18-godišnji Dominik Knezović. Ne čudi što donjogradska župa među osječkima ima najveći broj revnih ministranata. Upitate li mlađe ili starije ministrante zašto hrle na susrete, na mise tijekom tjedna da bi «samo pozvonili» i onda kad nisu na rasporedu, zdušno će odgovoriti: «Lijepo nam je!» Blistave oči i radosni pokreti to su posvjedočili, a ti – dođi u vidi!
Nevenka Špoljarić