Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete! (Iz 7, 9)

Ove subote, 5. veljače, u prostorijama našega pastoralnog centra, održana je duhovna obnova za pedesetak gospođa, koje se nazivaju milosrdnima, jer nesebičnom ljubavlju, pomažu našim časnim sestrama oko uređenja same crkve i okoliša.
Nakon kratkog meditativnog smirivanja uz laganu glazbu, župnik Ivan Jurić je uputio dobrodošlicu gospođama.
''Živimo u vremenu kada se događa da ako naš narod se n euzda u Boga , neće opstati. Mi se ne snalazimo u takvom vremenu. Želimo izaći na sunce  i pronaći sebe. Neznam kada ćemo umrijeti. Živimo sada, ovo je naš trenutak. Samo smo mi važni, samo naš život, a mi se ne snalazimo u svemu. Trebamo se obratiti Bogu, uzeti krunicu u ruke, jer ona nije nešto usputno, treba biti sastavni dio našega života. Hrvatsku i svoju slobodu smo dobili moleći krunicu. O tome nitko ne piše, ne govori se na televiziji.

Često zavidimo onima koji su preko noći došli do svega, a sebe koji se mučimo, ne poštujemo. ''
Nakon župnika, gosopođama se obratio Tomislav, iz Zagreba, član zajednice Cenacolo, u Šarengradu, bivši ovisnik. Stao je pred žene i od njih zatražio oprost riječima ''Oprosti mi mama'', što je večini izmamilo suze u oči, jer i one su majke, i one imaju djecu. A svaka majka voli svoje dijete najviše na svijetu i spremna mu je oprostiti iako joj se laže u oči, iako se umanjuje njezin značaj u dječjem životu. Majka je ta koja uvijek oprašta. Kao što i Otac oprašta svima nama, svojoj djeci. Ali da bi uopće mogli osjetiti Boga, moramo prvo oprostiti jedni drugima; jer ako nema iskrenosti, nema ni života. Prvo i osnovno što se događa na križu su Isusove riječi: ''Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.'' Oprostimo jedni drugima, kao što je i Bog oprostio svima nama, na prvi Veliki Petak.
Nakon župnika, gospođe je pozdravila sestra Marija Leopolda Čančar, naša sakristanka: ''U znoju lica svoga i ruku svojih, neka sve krene.
Nakon župnikovog razmatranja o problemu današnjeg čovjeka da ne prepoznaje Boga u svome životu; da ne razmišljamo o Njemu, a ne razmišljamo ni sami o sebi; duhovna obnova je nastavljena u župnoj crkvi molitvom krunice, koju su naizmjence predmolile milosrdne gospođe.
Uslijedila je kratka okrijepa uz kavu, čaj, sokove i kolače. Nakon toga naš kapelan je izneno zanimljivo promišljanje o anđelima.'' Kako ustvari uopće ne znamo puno toga o anđelima, tko su, kada se prvi put pojavljuju i da imamo podijelu anđela na nekoliko skupina, te da se anđeli javljaju u mnogim religijama, i to u pozitivnom smislu. U anđelu čovjek pronalazi suputnika, prijatelja, zaštitnika. Anđeo čuvar ima zadaću čuvati određenu osobu, veće je njegova moć nego čovjekova, ali je anđeo podložan čovjeku. Svaki anđeo ima svoju službu, a ona je poslanje u Božje ime. Anđeli su stvoreni savršeni u svojoj naravi. Svaki anđeo je posebno različit od drugoga, ali svi zajedno sačinjavaju jedan savršeni duhovni svijet. Oni su besplatni dar neba za sve duše.''-završio je vlč.Željko.
Neposredno prije molitve krunice i svete mise, u sklopu devetnice, gospođana se obratila i gđa. Katica, predsjednica udruge sv. Vinka. Ukratko im je ispričala kako udruga djeluje, da je njezino poslanje briga o potrebitima, kao što je to nekada činio i njihov zaštitnik sv. Vinko Paulski..
Duhovna obnova je završila zajedničkom krunicom i svetom misom, u sklopu devetnice u čast blaženog Alojzija Stepinca i Gospe Lurdske.