Dragi župljani, poštovana braćo i sestre !

Ovih dana slušat ćemo božićne pjesme u našim crkvama, povremeno i na televiziji ili nekoj od radiopostaja. I ove godine bit će slama u mnogim seljačkim kućama, i ove godine bit će obilan stol kod svih nas, mirisat će borovi, odsijavati u svima nama božićno ozračje. Sve će biti i sve će doći, ali kratko će potrajati. Ljepotu rođenja Djeteta iz Nazareta već drugi dan poškropit će krv sv. Stjepana prvomučenika iz Jeruzalema. Crkva pred nas stavlja Otajstvo vjere s velikom ozbiljnošću. Dijete iz Nazareta, Isus Krist jest naša sudbina, naše pitanje koje odlučuje o životu i smrti, ono je vrjednije od svega u što se uzdamo i od čega živimo. U idili Božića ulazi polako ozbiljnost ljudske egzistencije.

Poštovani brate i sestro, kao da nam ovaj Božić opet dovikuje da se probudimo jer ovom zemljom prolazimo samo jednom. Dani odlaze, noći nestaju, godina je sve više, a naša ljudska snaga sve manja i slabija. Nakon proljeća života došlo je ljeto, a onda jesen, pa polako zima. Trebat će otići sa zemlje, a da još vijek ne znamo zašto smo na njoj živjeli. Treba otputovati, oprostiti se sa svojim prijateljima, nestati odavde, a da ne znamo kamo to odlazimo i što nas to tamo čeka. Potrebno je ovih dana ponovno otići u crkvu ili se pod borom zagledati u jaslice, prepoznati Mariju i Josipa, ali među njima i Boga koji je postao malenim čovjekom. Treba se pokloniti onom malenom, nevidljivom, nejakom, onom neuglednom i njemu prepoznati Svemoguće, stvarnoga, vječnoga, jedinoga koji ima život u svojim rukama. U malim sitnim stvarima leže vrhunske vrjednote. Kad to uspijemo, Božić će postati Božićem, obuzet će nas radost i nada nas više neće napuštati. Potrebno je zatim sjesti negdje u tišini sobe ili se prošetati u osami, te se upitati što sam to ja radio do sada u životu, kamo će dalje teći moji dani, što bi zapravo bilo mudro i pametno danas učiniti i kojim smjerom krenuti u životu. Potrebno je danas, sada, ovoga trenutka načiniti temeljnu opciju prema svojoj sreći, okrenuti se od mraka prema svjetlu, osloboditi se i odreći grijeha, a početi voljeti čovjeka kako ga voli Bog, te početi voljeti Boga kako to samo čovjek može. Danas bi trebala naša humanost postati božanska, danas bi trebalo ljubiti čovjeka kako je to ljubio Isus Krist. Nešto bi novo trebalo načiniti, ali prije svega promijeniti nešto u duši. Danas bi sve moglo biti drukčije ako se odlučim za život s Bogom i u Bogu. Ako je Bog odlučio postati čovjekom onda je biti čovjek nevjerojatno uzvišeno i ozbiljno. Ako je sv. Stjepan prvomučenik i sv. Pavao, u čijoj se godini nalazimo (2009. godinu crkva je proglasila godinom sv. Pavla), išao umrijeti za tu istinu, mora da je čovjekov život neprocjenjiv. Ako su milijuni ginuli za Isusa iz Nazareta, mora da je on Bog i da ima rješenje svih naših problema. Ako je Isus htio biti prognanik i patnik, mora da su naša trpljenja osmišljena, mora da je sveto trpjeti i biti nepravedno osuđen ili bolestan. Kao što je Božić promijenio ambijent tvoje kuće ili stana, kao što su crkve i ulice drukčije, trebalo bi tako izmijeniti nutrinu tvoga srca. Čovjek bi trebao postati  pobožanstvenjen, jer tako je odlučio Bog. Danas nam zvIjezde dovikuju i čitavo nebo želi nam reći: ČOVJEČE, UPOZNAJ SVOJE DOSTOJANSTVO !

S ovim mislima vama dragi župljani, vama dragi kršćani, vama poštovani građani grada Osijeka, želimo SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU !