Svako je putovanje obogaćivanje jer putujući, mijenjajući mjesto boravka, svaki put barem malo promijenimo sebe te se kući vraćamo barem malo drukčiji nego što smo otišli. A kada je riječ o putovanju koje nije samo turističko nego je i hodočasničko, i kad putuje skupina ljudi koji i inače dijele zajedničko vrijeme i interese, koje povezuje isti vjernički duh, onda ciljevi putovanja ne mogu ne biti potpuno ostvareni. Darovi se s putovanja tada stostruko množe.
Skupina hodočasnika naše župe sastavljena od članova Mješovitoga pjevačkog zbora, ali i nekolicine drugih župljana, boravila je od ponedjeljka, 30. travnja, do subote, 5. svibnja 2012. godine, na hodočašću u Poljskoj. U ranim jutarnjim satima 30. travnja uputili smo se prema mađarskoj granici predvođeni našim župnikom Jurićem i profesionalnim vodičem. Prva postaja našeg hodočašća bila je u Budimpešti, prijestolnici okupanoj jutarnjim suncem. Panoramski smo razgledali glavni grad susjedne države Mađarske te posjetili katedralu sv. Stjepana, ispred koje smo i zapjevali, uz znatiželjne poglede okupljenih turista. Tijekom putovanja, u autobusu se nizala krunica za krunicom, župnik nas je vodio u molitvi i duhovnom promišljanju, a vodič nam je pružio povijesni i zemljopisni pregled krajeva kroz koje smo prolazili.
Sljedeća naša postaja bila je Banska Bistrica u Republici Slovačkoj, šesti grad po broju stanovnika u Slovačkoj, središte banskobistričkog kraja i Okruga Banská Bystrica te sjedište Banskobistričke biskupije. Nakon obilaska gradskih znamenitosti, svetu smo misu slavili u kapelici smještenoj uz katedralu svetoga Franje Ksaverskog. U toj su kapelici moći blažene sestre Zdenke Schelingove, milosrdne sestre sv. Križa u Slovačkoj, mučenice i žrtve komunističkog režima, koja je svoj život svjesno darovala da spasi na smrt osuđenog bolesnog svećenika. Sestra Zdenka prva je slovačka blaženica, a pripadnice je družbe Milosrdnih sestara svetog Križa, čija je matična kuća za Hrvatsku u sjedištu naše nadbiskupije - Đakovu. Sestru Zdenku blaženom je proglasio, danas i sam blaženik, Ivan Pavao II., naš Papa u čiju smo se rodnu zemlju uputili, a pred njegovim smo se moćima također molili u kapelici bistričke katedrale.
U večernjim satima stigli smo u Kalwariu Zebrzydowsku, mjesto u širem predgrađu Krakova i jedno od najposjećenijih hodočasničkih središta u Poljskoj. To će biti naš dom za boravka u Poljskoj. Kalwaria Zebrzydowska dio je jednog od najzanimljivijih europskih krajolika i arhitektonskih projekata. Više milijuna hodočasnika svake godine posjete taj kompleks. U središtu hodočasničkog kompleksa nalazi se otvoreni zeleni prostor uz vodoskok i kip sv. Franje. Na tom se središnjem mjestu okupljaju i druže hodočasnici, te će to biti mjesto naših večernjih okupljanja i druženja uz pjesmu.
U utorak smo razgledali Krakow predvođeni kustosicom tamošnjeg gradskog muzeja gospođom Joanom Oberc. Kraków je jedan od najvećih i najstarijih gradova u Poljskoj, a smješten je na jugu zemlje na rijeci Visli. Bio je glavni grad Poljske od 11. do 16. stoljeća. Posjetili smo nekadašnji kraljevski dvorac Wawel, glavni trg, unutarnji dvorišni prostor krakovskog univerziteta i druge znamenitosti. Slušajući o povijesti poljskoga naroda, nismo mogli ne uočiti sličnosti sa svojim narodom, te smo pronalazili poveznice u živoj vjeri i pouzdanju poljskoga i hrvatskoga naroda u Boga i Katoličku crkvu.
U poslijepodnevnim satima posjetili smo glasoviti rudnik soli u Wieliczkoj. To je jedna od najpoznatijih turističkih znamenitosti u Poljskoj, koja je na Unescovom popisu kulturne i prirodne baštine, a svake ju godine posjeti oko milijuni turista. U podzemnim dvoranama rudnika i katedrali pod zemljom Božju smo prisutnost prizivali pjevajući Krist na žalu ispred kipa Svetoga Oca, blaženoga Ivana Pavla II., izrađenoga od soli.
Trećeg smo dana hodočastili u svetište Milosrdnoga Isusa u okolici Krakowa. Ostali smo zadivljeni dubinom molitvenog ozračja i posve uronili u pobožnost Milosrdnom Isusu. Svetu smo misu slavili u jednoj od mnogih kapelica koje su na prostoru Svetišta. Mnogi narodi imaju svoje kapelice unutar svetišta Milosrdnoga Isusa, a nadamo se da će se tu uskoro naći i hrvatska kapelica.
U poslijepodnevnim satima posjetili smo Wadowice, rodno mjesto Ivana Pavla II., i razgledali njegovu župnu crkvu s Blaženikovom krstionicom i moćima. Rodnu kuću Svetoga Oca nismo uspjeli posjetiti jer se obnavlja i nedostupna je za posjetitelje. Po povratku u Kalwariu Zebrzydowsku molili smo križni put čije su postaje smještene po brežuljcima oko samostanskog kompleksa. Križni smo put završili spontanim kratkim koncertom u samostanskom dvorištu.
Četvrti je dan bio rezerviran za posjet svetištu Gospe u Čenstohovi (Częstochowi), zvanom još i Gospa od Jasne gore, najvećem svetištu poljskoga naroda te jednom od najvećih u Katoličkoj crkvi. U njegovu je središtu čudotvorna slika Marije s Isusom, poznata kao Crna Gospa, za koju predaja kaže da ju je naslikao sam sv. Luka, a pronašla ju je sveta kraljica Jelena te je donijela u Carigrad. Potom su je vjernici tijekom ikonoklastičkih borba skrivali po poljskim šumama, te je naposljetku završila u Čenstohovi. Činjenica je da je u 14. stoljeću u Čenstohovi, radi dostojnoga štovanja slike, izgrađena veličanstvena gotička katedrala, koja je nakon požara u 17. stoljeću doživjela velike preinake. Poljski je narod sudbinski vezan uz to svetište. Tako su za vrijeme husitskih ratova svetište i pavlinski samostan pored njega bili opljačkani, a slika oskvrnjena. Još se danas na Gospinu licu mogu vidjeti tragovi udaraca sabljom. Godine 1655. poljska se vojska ondje uspješno oduprla napadačkim švedskim trupama. Gotovo da nema poljskoga kralja koji se nije došao pokloniti pred Gospom od Jasne gore. U Čenstohovu su kriomice hodočastili poljski rodoljubi u vrijeme fašističke okupacije, a svetište je bilo nepobitni vjernički i nacionalni simbol kada se Poljska našla iza čelične zavjese. Papa Ivan Pavao II. na svojim putovanjima u domovinu redovito dolazi na Jasnu goru kako bi se sa svojim narodom i čitavom Crkvom molio pred Crnom Gospom. Svetište godišnje posjećuje 4 do 5 milijuna hodočasnika.
Dok smo na koljenima obilazili oko oltara s čudotvornom Gospinom slikom, ostali smo zadivljeni živom i jasnom vjerom mnoštva poljskih hodočasnika svih generacija. Osjetili smo koliko je tu duboka i ukorijenjena vjera u Boga i pobožnost Blaženoj Djevici Mariji. Gledajući živu vjeru i pouzdanje u Boga, molili smo za svoj narod, za naše obitelji, za našu Crkvu te za nositelje vlasti u našoj domovini.
Vrativši se u Kalwariju Zebrzydowsku, u večernjim satima pjevali smo zajedno s poljskim hodočasnicima, pjesma nas je ujedinila te smo, svatko na svome jeziku, slavili Boga svojom pjesmom.
Sutradan smo krenuli kući okrijepljeni svetom misom u Kalwariji Zebrzydowskoj, koju je župnik JUrić posvetio svim našim obiteljima, te smo molili za svoje obitelji i sve obitelji u našoj Crkvi, da ih Bog izliječi i blagoslovi jer se samo u njima rađa blagostanje za našu Crkvu, narod i domovinu.
Na povratku smo stali u malom slovačkom selu Kriva, rodnom selu blažene sestre Zdenke, čije smo moći vidjeli na početku našeg putovanja u Banskoj Bistrici.
Zahvaljujemo Gospodinu i našem župniku na tom putovanju koje je bilo i hodočašće, i duhovna obnova, i lijepo druženje i poniranje u sebe. Nadamo se da će plodove uživati i naše obitelji i cijela naša župna zajednica.
Lidija Blagojević