Premda nas u životu Gospodin neprestano iznenađuje svojom dobrotom, ima dana kada Njegovu milost posebno primjećujemo. Tada nas snažnije obuhvaća svojom prisutnošću kako bi obnovio naše duhovne snage.Pohađa nas onako kako je pohađao i svoje uplašene učenike iza Uskrsnuća koji su se trebali prisjetiti čuda ljubavi koja Bog čini za čovjeka svakoga dana. Ovaj tekst govori o takvim danima. Ponekad kada smo daleko, On nas zove kako bi obnovio našu ljubav i pohodio nas po ljudima koje susrećemo. Pohađa nas i oslobađa od naših strahova i stranputica kako bismo postali istinski slobodni, kako poručuje i geslo ovogodišnjeg susreta mladih: "Na slobodu pozvani" , nadahnuto riječima svetoga Pavla. Cijeli Dubrovnik, grad domaćin ovoga susreta, svojom poviješću odiše pozivom na slobodu kao što su i njegovi stari pisci na isti način opjevali svoj slavni grad. Pred nadolazeću nedjelju Božanskoga milosrđa kada se cijela Crkva radovala zbog proglašenja svetima dvojice pape, i mladi su se radovali ovome susretu na samom jugu naše domovine.

Kako to bijaše prvoga dana? U noći s četvrtka na petak 25. travnja 2014. zaputili smo se nas sedamdeset i dvoje mladih s vođom našega puta vlč. Željkom Šimićem iz svoje Slavonije prema dalekoj Dalmaciji. Prva nam je postaja bila Udbina i Svetište hrvatskih mučenika gdje nas je župnik prečasni Tomislav Rogić lijepo primio i proveo kroz cijelo svetište. Nakon što nas je počastio kavom, zaputili smo se prema Zadru u kojem nas je dočekao vlč. Domagoj Kelava kako bi nas upoznao s bogatom povijesnom jezgrom grada. Zadržali smo se do popodnevnih sati u međusobnom druženju u prekrasnom sunčanom danu. Prenoćili smo u njegovoj župi sv. Ivana Krstiteljau Gorici, mjestu koje nas je sve oduševilo. U toj župi proslavili smo zajedničko euharistijsko slavlje koje je predvodio naš kapelan, a naš dragi Zbor mladih je cijelu crkvu oduševio svojim pjevanjem i koncertom. Nakon toga počeli smo se raspoređivati po obiteljima i sve je sretno završilo budući da su župljani ponudili cijelo svoje srce kako bismo se osjećali kao kod kuće. Počastili su nas večerom i svojim dalmatinskim specijalitetima te smo, nakon ugodno prospavane noći, sljedeći dan započeli u daljnjem druženju uz doručak. Dopratili su nas do našeg autobusa te smo bili spremni krenuti prema našem cilju, gradu svetoga Vlahe kako bismo se pridružili tisućama mladih koji su se tamo zaputili iz cijele naše domovine. Važno je napomenuti kako je tijekom cijeloga puta u našem autobusu bila  lijepa atmosfera popraćena sviranjem gitare i pjevanjem starih hrvatskih hitova. I po danu i po noći. Zaista je i to bilo jedno bogatstvo. I kako smo se približavali našem Dubrovniku, primijetili smo kako se nebo naoblačiloi da se javljaju prve kapi kiše. No vjerovali smo da je to samo prolazna kušnja. Na ulazu u grad dočekala nas je naša volonterka Andrea Soko koja nas je vodila tijekom cijeloga našega boravka u ovome gradu. Bila je to jako dobra i uspješna suradnja.

I tako, izlazeći iz autobusa na dubrovačku kišu koja nije prestajala padati, nismo se niti malo uznemirili jer smo znali da tako Gospodin na nas izlijeva kišu svoje milosti. I tako smo pjevali i pješačili do mjesta gdje bismo se barem nakratko sklonili. Mi Slavonci sve smo iznenadili svojim dobrim raspoloženjem te nas je Gospodin zbog toga nagradio. Došavši na Gruž, gdje će se održavati euharistijsko slavlje koje je bilo predviđeno za 17 sati, pronašli smo krov nad glavom. Bili smo tako zahvalni Gospodinu što smo pronašli sklonište te smo tamo proveli nekoliko sati pripremajući se, svatko prema svome nadahnuću, za daljnji boravak na kiši. Bilo je to također zanimljivo iskustvo. No već za vrijeme propovijedi ugledali smo dubrovačko Sunce te uživali u njegovu zalasku. Nestalo je kišobrana i kabanica te se konačno moglo vidjeti koliko nas se mladih okupilo oko jednoga oltara kako bismo molili za sve nas prisutne, kao i one mlade koji nisu došli i koji su bolesni.

Biskup Mate Uzinić nas je svojom propovijedi potaknuo na razmišljanje o riječi „sloboda“ koja za mladoga čovjeka puno znači. Bog nas je stvorio slobodne i takve nas želi. On nudi svoje Kraljevstvo, svoju ljubav i zajedništvo. Na nama je da se odlučimo kamo krenuti. Pogledajmo samo primjere ljudi kojima je Isus bio okružen radi lakšega promišljanja. Možemo odlučiti biti kao Marija Magdalena kojoj je Gospodin oprostio mnogo jer  ljubljaše mnogo i koja je Uskrsnuloga  srela kraj groba te takoprodubila svoju vjeru. Možemo biti i kao dvojica koja putovaše u Emaus razmišljajući o riječima iz Evanđelja te tako prepoznati Krista živoga u euharistiji . A možemo odabrati i napustiti zajednicu kao Toma te neprestano sumnjati u Gospodinova obećanja. Kada i kako ćemo se onda ostvariti ako smo zarobljeni zlom?On nas je oslobodio i darovao nam slobodu za dobro, te nas je Biskup potaknuo da to iskoristimo za sebe, za naše bližnje i za cijelo naše društvo. Mi budimo promjena koju želimo vidjeti u ovome svijetu. Tako nas je hrabrio biskup Uzinić.

Nakon zajedničke mise zaputili smo se prema našim autobusima kako bismo se rasporedili za smještaj po obiteljima. Na našu veliku radost, bili smo smješteni u neposrednoj blizini Staroga grada, u Župi svetog Andrije. I ovdje smo bili lijepo primljeni te smo se družili tijekom zajedničke večere i izmjenjivali životna iskustva. Jutro nas je dočekalo s predivnim iznenađenjem zbog Sunca koje je sjalo cijeli dan. Svi zajedno otišli smo do katedrale na svetu misu koju je ponovno predvodio biskup Uzinić u koncelebraciji s mnogim svećenicima koji su vodili svoje župe na ovaj susret. I naš Zbor mladih sudjelovao je u njezinu animiranju zajedno s drugim zborovima te je cijeli Stradun imao prilike čuti ljepotu mladih glasova koji svojim pjevanjem slave Gospodina. Nakon zajedničkog ručka zaputili smo se na zidine te imali prilike odahnuti i uživati u ljepoti ovoga grada i mora. U popodnevnim satima zaputili smo se pješice prema svome autobusu pjevajući naše slavonske pjesme te tako Dalmatince podsjetili kako je lijepa naša ravnica.
Brzo su proletjela ova tri dana našega zajedništva te ćemo mnoge lijepe trenutke ponijeti sa sobom kroz život, nikad ne zaboravljajući da smo pozvani biti slobodni u Kristu. Drago mi je što sam imala prilike bolje upoznati naše mlade koji u sebi nose poziv na velika djela Božje ljubavi. Hvala svima koji su organizirali ovo naše putovanje i hvala Gospodinu što nas je obdario kišom svoje milosti.

s. Pavla Mautner